Istorija razvoja osigurača

Tomas Edison je 1880-ih podnio zahtjev za prvi patent za osigurač, koji je funkcionirao kao sigurnosni ventil u strujnom kolu, čime je započeo historiju razvoja osigurača. Sve raširenija primjena osigurača dovela je do brojnih dizajna, pri čemu različite industrije imaju različite zahtjeve za njima. To je rezultiralo raznolikom familijom osigurača koji se razlikuju po obliku, veličini, načinu ugradnje, materijalima, strukturi, specifikacijama, karakteristikama i primjenama. Razvoj minijaturnih osigurača prošao je kroz četiri revolucionarne inovacijske prekretnice. Razlike u razvoju industrije i uslovima životne sredine širom sveta takođe su dovele do mnogih varijacija u osiguračima koji se koriste u različitim regionima. Ovo se ogleda u cevastim elektronskim minijaturnim osiguračima, postepeno formirajući dva glavna sistema: Severnu Ameriku i Evropu.

IEC 60127-4 univerzalni modularni osigurači pokušali su da ujedine ova dva sistema, čineći prvi korak.

Kineska industrija osigurača počela je 1950-ih godina, u početku je u potpunosti kopirala modele Sovjetskog Saveza, što je rezultiralo ograničenom raznolikošću, zastarjelim strukturama i zaostalim metodama testiranja. Krajem 1970-ih, lokalizacija proizvodnje televizora u boji podstakla je razvoj industrije minijaturnih osigurača, a osigurači s vremenskim{3}}kašnjenjem 的 za televizore u boji počeli su da se usklađuju sa međunarodnim standardima. Prvi kineski nacionalni standard za minijaturne osigurače, GB9364.-88, usvojio je odgovarajuće dijelove IEC60127. Revidirani GB9364-97 i nedavno formulisani GB9364.4 takođe su usvojili odgovarajuće delove IEC60127.